Herman Hese
Kad se drvetu potkreše krošnja, iz stabla izbijaju novi izdanci. Tako se često i duša oboljela u cvatu vraća u proljećno doba začetka i djetinjstva prožetog slutnjama, kao da će tu otkriti nove nade i nastaviti prekinutu nit života. Izdanci sočno i naglo bujaju iz stabla, ali je to samo prividni život i iz njega nikad neće izrasti krošnja.
HANS CHRISTIAN ANDERSEN
- Divlji labudovi
Jednom davno, na dalekom jugu, živio je jedan kralj sa svojih jedanaest sinova i jednom kćerkom - Elizom. Kada su dječaci išli u školu, sa sobom bi nosili dijamantne olovke i pisali po zlatnim pločicama, kako bi svi vidjeli da su kraljevi sinovi, a djevojčica bi sjedila na staklenoj stolici i čitala slikovnicu optočenu draguljima. I dječaci i njihova sestra bili su jako pametni i znali su gotovo sve pjesmice i priče napamet.
Andreas Weber
- Sve osjeća
Jedna jedina stanica svake sekundu popravi do tuceta uništenih veza DNK. Inače bi im se život brzo ugasio. Bez te aktivne djelatnosti stanice bi se u nekoliko sekundi raspala u hrpu molekula. A upravo se to događa kad nastupi smrt: umrijeti znači ne biti više sposoban za aktivno samostvaranje. Biće koje više nije središte aktivnosti mora se opet ratopiti u hrpu atoma.
Nepoznato
- Usmeno ispitivanje
Pri usmenom ispitivanju nemoguće je ukloniti čimbenike koji utječu na ishod ocjene, no moguće ih je smanjiti i usmjeriti. Neke mogućnosti su: unaprijed odrediti pitanja koja će biti postavljena te elemente koje odgovor treba sadržavati da bi bio ispravan, paziti da svi ispitanici odgovore na isti broj pitanja u sličnom vremenu, da svima pitanja obuhvate isto gradivo i sl.
Jonathan Franzen
- Sloboda
Među sastojcima Pattyina jada, kad je naposljetku spustila slušalicu, nikako se ne može zanemariti osjećaj da trati Richardovu ljubav. Znala je da mu idu grozno na živce ženska sranja i činjenica da je podnio puna dva sata njezinih jadikovki, što je bilo oko 119 minuta više nego što je bio sazdan da podnosi, ispunila ju je zahvalnošću i tugom zbog rasipanja, rasipanja. Rasipanja ljubavi.
Jovan Dučić
Možda je prava sreća što pojedini ljudi ne znaju kako o njima misli ostali svet. Čovek živi celog života i u obmanama o sebi, i u predrasudama o drugima, a to možda čini sumu njegove sreće na ovoj zemlji. Jedan veliki deo sveta živi na taj način spokojno u svojoj laži kao svilena buba u svojoj svilenoj čauri.
Vaclav Havel
Najgora je činjenica da živimo u zagađenom moralnom okolišu. Moralno smo bolesni, jer smo naučili govoriti jedno, a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi. Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao i mnogima od nas nisu ništa doli pukih psiholoških kategorija, ili nam se pak čine kao izgubljeni pozdravi iz davnina, pomalo smiješni u vremenu kompjutora i svemirskih brodova.
Nives Opačić
- Hvala lijepa ili Hvala lijepo
Jasno je da je imenica hvala ženskog roda, pa d aonda uz nju ide i pridjev u ženskom rodu: hvala lijepa. Vjerojatno pod utjecajem izraza uljudnosti koji obično prati netom spomenuti - molim lijepo - došlo je do miješanja, pa danas sve češće čujemo hvala lijepo. No dok uz molim dobro stoji lijepo (jer je moliti glagol, a kao dopune glagolima rabimo priloge, a ne pridjeve), uz hvala (kao imenicu) trebalo bi ipak voditi računa o njezinim dopunama, a to jesu pridjevi.
Alain de Botton
Putovanja rađaju misli. Malo mjesto potiče unutarnje dijaloge više od zrakoplova, broda ili vlaka u kretanju. Postoji gotovo neobična uzajamnost između onoga što nam je pred očima i misli koje imamo u glavi: velike misli ponekad zahtijevaju velike krajolike, nove misli nova mjesta. Razmišljanja okrenuta nama samima, koja bi inače bila sklona izvjesnoj tromosti, sada su potpomognuta protokom krajolika.
Ante Tomić
U opisu našeg posla, medija, je da budemo zajebani kurvini sinovi, a ne podmukle alapače. Naš je posao da upozoravamo na kriminal, bjesnimo protiv represije i izrabljivanja, osuđujemo vjersku i nacionalnu nesnošljivost, otkrivamo korupciju, ismijavamo pohlepu, taštinu i glupost i hvalimo plemenitost i nesebičnost, da budemo suosjećajni sa slabima i bezobrazni s moćnima, iskreni i pošteni i ponizni pred čitateljima.
Pablo Neruda
Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena. Zabranjeno je ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog straha, snove ne pretvoriti u stvarnost. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušavati sačuvati zajedničke uspomene i zvati ih samo onda kada su ti potrebni. Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista.
Seneka mlađi
Nastupit će vrijeme kada će brižna višestoljetna istraživanja iznijeti na svjetlost dana ono što je sada još skriveno. Doći će vrijeme kada će naši potomci biti zapanjeni spoznajama koje mi danas ne znamo, a njima su jasne same po sebi. Mnoga su otkrića čuvana za vremena koja tek dolaze, za godine u kojima će sjećanja na nas već izblijedjeti. Naš bi svijet bio ubogo mjesto kada svakoj epohi ne bi imao ponuditi nešto za istraživanje... priroda ne otkriva svoje tajne odjednom i svima.
Albert Camus
- Ljeto
Odgajan najprije u prizoru ljepote, koja je bila moje jedino bogatstvo, počeo sam živjeti punim životom. Zatim su došle bodljikave žice, hoću reći tiranije, rat, policija, vrijeme pobune. Valjalo se podvrgnuti pravilima noći: ljepota dana bila je samo uspomena. I u ovoj blatnjavoj Tipasi čak se i sjećanje izbrisalo. Bila je zaista riječ o ljepoti, punoći ili mladosti! Pod svjetlošću požara svijet je iznenada pokazao svoje bore i svoje rane, stare i nove.
Herman Hesse
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
Maksim Gorki
Ljudi žive od snova - da bi izdržali nedaće, da bi se pomirili sa svojim životom, treba im živahna mašta, jedino za takav život na ovoj zemlji oni žele znati... Ljudi trebaju heroja, sveca... Što je heroj udaljeniji, što he nejasniji, što je do njega teže doprijeti, to su mašti slobodnija krila, to je čovjeku lakše živjeti.
Elisabeth Kubler-Ross
Najljepši ljudi koje smo poznavali su oni ljudi koji su osjetili što je poraz, patnja, borba i gubitak i ipak su pronašli svoj put. Oni posjeduju zahvalnost, osjećajnost i razumijevanje života koje ih ispunjava suosjećanjem, blagošću i dubokom brižnom ljubavlju. Najljepši ljudi nisu postali najljepši tek tako!
Miroslav Krleža
- Gospoda Glembajevi
Ušao je Glembay u pratnji dra Altmanna i čuo je Pubine posljednje riječi. Ekscelencija Ignjat Glembay, šef firme Glembay Ltd. Company, bankir, veleindustrijalac i financijalni magnat, najstariji predstavnik otmjene patricijske obitelji, gospodin je elastičan, neobično dobro uzdržan u šezdeset i devetoj godini. On je u savršeno skrojenom fraku; gusta kovrčava, potpuno sijeda kosa, markantan nos, lice tvrdo, izbrijano i odlučno, obrve orlovske.
Miroslav Krleža
- Gospoda Glembajevi
Doktor Altmann, gospodin oko pedesete, crne masti, potpuno crne i uščuvane bujne kose i jakog brka, ima u sebi jedan potez jermenskog ciganskog primaša. Jako einseitig, gotovo grbav, sa savršenim geradehalterom pod kaputom: to ga smeta u kretanju. Zlatne naočari. Cigarete frče iz srebrne tula-doze i prsti su mu kao tipičnome nikotinistu žuti od dima. Neprekidno puši jednu cigaretu za drugom.
Miroslav Krleža
- Pisanje
Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječansvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina...
Fjodor Dostojevski
Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Židovi. Pomislio bi čovjek da doista nisu Židovi ti koji gospodare u Europi, upravljaju burzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri milijuna Židova nego Rusa, a Židova osamdeset milijuna? Što bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?
